Što su lisne uši (Aphids)?

Uvod

Lisne uši pripadaju rodu Homoptera i vjerovatno su njazloglasniji nametnici u svijetu bilja. S preko 4000 podvrsti, vjerovatno ne postoji biljka koju neka od njih ne napada te su uzgajivači prisiljeni na njihovu kontrolu i uklanjanje. Lisne uši su među prvim nametnicima koji se pojavljuju u prirodi, najćešće vrlo rano u sezoni. Jedan od razloga je njihov životni ciklus, ali i činjenica da lisne uši najviše vole mlade i mekane (nježne) nove izbojke na bilju.

Kako lisne uši postaju problem?

Nevolje s lisnim ušima u stakleniku najčešće započnu kada uzgajivač podigne temperaturu kako bi sadni materijal koji je posijao proklijao i započeo s vegetativnim rastom. Uobičajeno, lisne uši napadaju najmlađe djelove biljke. Uglavnom se nalaze pri vrhu najmlađih grana i listova te prate te dijelove biljke kako biljka raste i razvija se – i tako sve do razvoja cvijeta i ploda. Proces zaraze započinje nakon što muške jedinke krenu napuštati svoja zimska skloništa, tokom ranog proljeća kada vrijeme postane dovoljno toplo da im omogući let i migracije, a što može biti vrlo rano u sezoni. Izuzetak od pravila, naravno, predstavlja ljudski utjecaj, kada primjerice se lisne uši uvedu u prostor za uzgajanje na kupovnom bilju, gotovo poput autostopera.

Sjetite se: pri unosu novog biljnog materijala u zatvoreni prostor ili čak i na otvorenom, provjerite biljke jesu li već zaražene.

Eksponencijalni rast

Krilate odrasle jedinke slijeću na biljke spremne na razmnožavanje, koje se, većinom u zatvorenom (poput plastenika/staklenika/growboxa) odvija BEZ polaganja jajašaca, a što znači da polažu ŽIVE jedinke bez krila, potpuno izbjegavajući stadij jajašaca. Upravo to lisnim ušima daje unikatnu prednost i uštedu vremena. Kako bi problem bio veći, brzina kojom se množe se multiplicira zbog činjenice da je njihov “pomladak” u nimfalnom i nedozrelom stadiju u potpunosti ženskog spola, koje se onda potom razmnožavaju partenogenezom, što znači da im ne treba parenje. Da stvar bude gora, u nimfalnom stadiju već u sebi imaju nove mlade, stanje koje se zove pedogeneza. Lisnim ušima ta kombinacija daje mogućnost eksponencijalnog rasta, a uzgajivaču tešku glavobolju ako se ne uhvati u koštac s problemom ODMAH!

Lisne uši – Ozbiljna prijetnja!

Ako se problem lisnih ušiju ne shvati dovoljno ozibljno te se neiskontroliraju ili ne poraze dovoljno rano, prije no što učine ozbiljnu štetu na biljci, lisne uši mogu učiniti značajnu štetu na inače vrlo profitabilnoj biljci. Lisne uši se hrane na način da svoje rilo upiknu u unutarnje stanice biljke. Pošto sa svojim rilom probiju sap biljke započinju sisati sokove. To hranjenje može i uzrokovat će deformacije na listu i stabljici, a pomoći će i u širenju infekcija, bakterijskih i virusnih, a što će sve utjecati na izgled i vrijednost biljke. Ukoliko se ne iskontrolira, cijelo stanje u konačnici može dovesti i do smrti biljke. Dodatni problem, koji također utječe na estetski izgled biljke su i odbačene kukuljice, rezultat razmnožavanja lisnih ušiju i faze kukuljenja (što mnogi početnici mogu zamijeniti za zarazu bijelom mušicom, zbog boje kukuljica). Još jedan estetski problem , ukoliko populacija biljnih ušiju postane dovoljno velika je i pojava crne sluzave plijesni koja raste na šećerastom izmetu lisnih ušiju. Taj izmet privlači mrave, koji se hrane šećerima te su poznati po tome što u svojim pokušajima da zaštite izvor hrane, prikupljaju i sele lisne uši, štiteći ih pritom od biokontrole, prirodne ili uvedene. Upravo ovaj zadnji uvijet, kada populacija lisnih ušiju postane dovoljno velika da podržava i mrave, može dovesti do vrlo teške organske kontrole zaraze.

Krilate lisne uši su pokretač infestacije biljke. Nakon inicijalne pojave krilatih ušiju, od tog trenutka na dalje, lisne uši više neće imati krila. Ukoliko na svojim biljkama zamjetite krilate lisne uši, najvjerovatnije je njihova populacija u početnom stadiju razvoja, ali, kao i sve ostalo u kompliciranom svijetu nametnika, postoje izuzeci. Npr., ako je populacija lisnih ušija na vašim biljkama u punom zamahu, razviti će se nova generacija krilatih ušiju. Razlog tome je jednostavan: zaražena biljka više ne može podržavati rast populacije lisnih ušiju, a kolonija se prirodno želi širiti. Drugim riječima rečeno, ukoliko na biljci ili biljkama primjetite i krilate i beskrilne afide, problem će se vrlo brzo preseliti na biljke u njihovoj blizini. Ne gubite vrijeme u kontroli lisnih ušiju!!

Savjeti

Ukoliko do sada nije bilo jasno, lisne uši mogu biti nametnici s katastrofalnim posljedicama za vaše biljke. Šteta koje mogu učiniti može biti tolika da će dovesti do potpunog gubitka nasada. Nadzor vaših biljaka mora biti erdovit i potpun – posebno tijekom rane sezone. Lisne uši u pravilu je vrlo lako zamijetiti, iako ih dosta uzgajivača ne zamijeti dovojno rano. Na žalost, uzgajivači zarazu primjete tek nakon što primjete mrave ili odbačene kukuljice. To je potpuno nepotrebno jer se prve lisne uši lako primjete uz redoviti pregled biljaka.

Otkrivanje zaraze

Lisne uši, u njihovoj krilatoj fazi, lako se otkrivaju uz pomoć ljepljivih zamki, no fizički pregled same biljke je puno važniji. Mnoge lisne uši zelene su boje, što otežava njihovo otkrivanje, no neke od podvrsta su vrlo šarene i nisu dobro kamuflirane. Budući da se lisne uši uglavnom okupljaju na najmlađim izdancima i cvijetovima, mogu se lakše otkriti te uzgajivač ne treba pretraživati cijelu biljku u potrazi za malim napasnicima. Boja lisnih ušiju, veličine od 3 do 6mm može varirati od žute do crvene, zelene i plave do sive, te čak od crne do bijele i mucastog izgleda. Najlaše ih je prepoznati po dvije, unatrag povijene antene na glavi.

Rješenje problema

Postoje mnogi načini kontroliranja infestacije biljaka lisnim ušima. Najprirodniji su svakako kontrola putem njihovih prirodnih predatora, poput bubamara. Nadalje, tu su i prirodni insekticidi, poput Rogis Garlic, ili sredstava na bazi neema, kao i kemijskih insekticida. Problem s kemijskim insekticidima je taj da lisne uši vrlo brzo mogu razviti otpornost na njih, a oni istodobno nediskriminiraju među štetnicima ili korisnim insektima.